Zalud bi danas bilo
Kao Aleksa Šantić klicati
Da ostanete ovdje.
Jer su vas vaši televizori
I monitori i mobiteli
Ko crvotočine usisali
I vi ste već prošli
Svojim Kanaanom.
I vidjeli ste da
I tuđe sunce grije.
Ta, i toliki su prije vas
Bili u toj zemlji tuđinovoj
I vi vidite da ih je ogrijalo
To sunce tuđinovo,
Ali mudro zatvarate jedno oko
Na njihova izmoždena lica
I u samoobrani se oglušujete
Na njihov nahereni govor.
Uostalom, može li biti protuargumenta
Molećivom pogledu djeteta
Dok govori da bi na ekskurziju?
Ili razočaranom glasu supruge
Nakon druge godine
Bez posla?
Zato, prije nego krenete
Uspnite se na jednu
Od naših ozelenjelih gradina
I kao sokol nad svojim poljem
Odlučno zaokružite pogledom.
A onda skupljene slike
Jednu po jednu, ko cigle
Obiteljske kuće
Čvrsto uzidajte u svoje sjećanje.
Jer će se sve promijeniti!
I vi ćete se promijeniti.
A mi koji ostajemo kosit ćemo
I vaša grobna polja
I održavati zvonik.
